Položaj u prostoru namijenio je Samoboru bogatu povijest. Nalazimo tragove prvog čovjeka na zemlji, iz razdoblja Rimskog carstva, naseljavanja Slavena i novijih zbivanja.
Najbolji pregled povijesnih zbivanja predočen je u geološko-arheološkoj, kulturno-povijesnoj i drugim specijaliziranim zbirkama Samoborskog muzeja. Stanovništvo ovog kraja i njegova prostorna disperzija odraz su isto tako povijesnih zbivanja, prirodnih osobina i prometne povezanosti.
U Žumberačkom gorju nađeni su tragovi predkršćanske naseljenosti, a sadašnje stanovništvo ima korijene na istoku, jer je doseljavano iz krajeva koji su bili pod turskom okupacijom. Relikt koji ukazuje na to su nazivi naselja, prezimena žitelja i grkokatolička vjera.
U nizinskim krajevima samoborske općine brojniji su utjecaji prohujalog vremena. Intenzivno je doseljavanje i miješanje stanovništva, pa gotovo i ne možemo govoriti o autohtonom stanovništvu u kraju koji inače spada među najgušće naseljene dijelove Hrvatske.
U zelenilu iznad mjesta naziru se ruševine nekad čvrstog i jakog Samobor- grada. Samobor je prastaro naselje s ostacima iz kamenog i kovinskog doba, a još se i danas čuva povelja kralja Bele IV kojom je ovaj gradić uvršten među srednjovjekovne, ugledne i “slobodne kraljevske gradove”. Od tada sve do danas umnožavala se povijesno kulturna baština u ovom gradu i kraju. Od 1260. kada je počela gradnja Staroga grada - povijest je počela bilježiti mnoge sukobe i borbe za slobodu s domaćim i stranim nasilnicima, o čemu svjedoče mnogobrojni dokumenti i predmeti.
U 16. st. započinje snažniji razvoj rudarstva u rudnicima bakra i željeza u Rudama. 1535. godine prvi put se spominje škola .“U nju su polazila ne samo domaća djeca već i strana - plemićka” kako kaže Milan Lang u svojoj Spomenici drž.osnovne škole.
Godine 1807. osnovana je Samoborska glazba - društvo koje djeluje neprekidno do danas. U Hrvatskoj vjerojatno ne postoji tako malo mjesto kao Samobor, koji je toliko velikih datuma utkao u svoju kulturnu i nacionalnu baštinu. Slobodarske ideje, koje su donijeli Napoleonovi vojnici, samo su korak dalje u razvijanju misli o slobodi da bi dolaskom Ferde Livadića njegova kuća i Samobor postali stjecište kulurnog i političkog života. K Ferdi Livadiću dolazi Ljudevit Gaj. U Samoboru ječi hrvatska pjesma i odziv za narodni pokret. Samobor je osjetio duh slobode koja dolazi.
Zimi 1833. godine Ljudevit Gaj došavši Livadiću, napisao je pjesmu “Još Hrvatska ni propala”, te ju je Livadić istu večer uglazbio. Osim Gaja u Samobor su dolazili Vukotinović, Rakovac, Štoos, Vraz, Bogović, Draškovć, Jelačić, Trnski, Preradović, Mažuranić i drugi. Stanko Vraz ili kako su ga nazivali “Ilir iz Štajerske”, dolazi 1836. god. u Samobor, gdje nalazi svoju Ljubicu i pjeva “Đulabije”. Vraz je smatrao Samobor svojim, a A.G. Matoš kada je boravio u Samoboru, napisao je “Vraz je Samoborac, jer naša su ona mjesta koja najviše volimo”.
English
Naslovnica